HR2000591

Područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS)

Plan upravljanja Značajnim krajobrazom i područjem ekološke mreže Klek (PU 6050) 2023. – 2032. (pdf, 8.22 MB)

Županija: Karlovačka

Opis položaja: U jugozapadnom dijelu županije, na sjeverozapadnom je rubu Ogulinsko-plaščanske zavale;  u sastavu grada Ogulina

Odlikuje se istaknutim stjenovitim strmcima i velikim brojem ponikvi. Vrhovi Klek (1182 m) i Klečica (1058 m) znatno nadvisuju okolno područje i zajedno čine jedinstveni reljefni oblik. Područje pripada denudacijsko-tektonskom reljefu planina i gorja. Stijene Kleka izgrađuju jurski dolomiti, dolomiti s lećama vapnenca (J3, J2, J1) i kredni vapnenci (K1). Slojevi stijena uglavnom su nagnuti prema jugozapadu. Klek je zaštićen u kategoriji značajni krajobraz s površinom od 872,72 ha, dok je područje ekološke mreže površine 847,89 ha. Veći dio područja prekriven je čistom bukovom šumom i miješanim bukovo-jelovim šumama, a mjestimice su zastupljene gorske livade na karbonatnim tlima, travnjaci i rudine. U vršnim dijelovima dominiraju ilirsko-dinarske vapnenačke stijene i točila, a za podnožje su karakteristični povremeni vodotoci. Područje je bogato nalazište tercijarne flore. Unutar granica ZK Klek evidentirano je 9 osnovnih tipova staništa prema Nacionalnoj klasifikaciji, no temeljem novijih speleoloških i preliminarnih biospeleoloških istraživanja dodatno su utvrđena i značajna podzemna staništa.

Od 4 tipa staništa ciljana za zaštitu unutar mehanizma NATURA 2000, osobita se važnost pridaje tipu 6430 radi očuvanja pripadajućih zajednica, kao i suhim kontinentalnim travnjacima (tip 6210) koji su značajna staništa orhideja.

U članku 4. Direktive 2009/147/EC, tj. Dodatku II Direktive 92/43/EEC navedena je vrsta skopolijeva gušarka (Arabis scopoliana). Vrsta je obično vezana za pukotine karbonatnih stijena, gorske pašnjake, točila i planinske rudine, a u području Kleka pojavljuje se na stijenama vršnoga dijela, unutar zajednice vunastog rošca pa je za njenu zaštitu bitno ograničenje pristupa planinarima i penjačima na mjestima gdje se pojavljuje. Pretpostavlja se da zastupljenost skopolijeve gušarke u ovom području čini oko 15% ukupne nacionalne populacije vrste. Na nacionalnoj Crvenoj listi navedene su brojne vrste s ovog područja: endemski leptir klekovski okaš i niz zaštićenih biljnih vrsta, među kojima je i 13 endema. Od četrdesetak biljaka navedenih na Crvenoj listi, njih 11 je svrstano u visoke kategorije ugroženosti: čaškasta baloška (Tofeldia calyculata), tustica kukcolovka (Pinguicula vulgaris), širokolisna suhoperka (Eriophorum latifolium), žuta sirištara (Gentiana lutea ssp. symphanadra), kranjski ljiljan (Lilium carniolicum), ljiljan zlatan (Lilium martagon), mirisavi dvolist (Platanthera bifolia), crnocrveni kaćun (Orchis ustulata), trozubi kaćun (Orchis tridantata), hrvatski karanfil (Dianthus giganteus ssp. croaticus) i velecvjetni kukurijek (Helleborus niger ssp. macranthus).

Ciljevi očuvanja: