Kategorija zaštite: spomenik prirode

Godina proglašenja zaštite: 2024. godine

Županije: Karlovačka

Opis položaja: porječje rijeke Mrežnice – Tounjčice koji obuhvaća gornji tok rijeke Mrežnice i donji tok rijeke Tounjčice na područjima Gradova Ogulin i Slunj te općina Tounj i Barilović

Površina zaštićenog područja: 671,67 ha

Natura 2000 područje: HR2000593 Mrežnica – Tounjčica

Osnovne značajke:

Temeljnu prirodnu vrijednost područja spomenika prirode predstavljaju očuvani krški vodotoci rijeke Mrežnice i Tounjčice. Mrežnica je krška rijeka s više od 90 sedrena slapa u različitim fazama formiranja, a rijeka Tounjčica najveća je pritoka Mrežnice koja izvire iz tristotinjak metara duboke špilje nedaleko naselja Tounj. Na području Spomenika prirode zabilježene su 63 sedrene barijere od kojih je 30 prirodnih sedrenih barijera u procesu sukcesije.

Porječje rijeke Mrežnice karakterizirano je vrlo zanimljivim geološkim značajkama i bogatom geološkom baštinom. Dio područja pripada najkompleksnijem području krškog dijela Dinarida koje je tektonski vrlo složeno s karakterističnim ljuskavim strukturama i dominantnom mlado-rasjednom, odnosno blok-tektonikom. Očekivani rezultat procesa okršavanja na ovoj karbonatnoj podlozi pojava je brojnih podzemnih morfoloških oblika: špilja, jama i ponora.

U gornjem toku Mrežnice i Tounjčice ističu se kanjonski elementi krajobraza, a osim vodotoka i sedrenih barijera, prostor nizvodno od ušća Tounjčice u Mrežnicu izdvaja se i po kompaktnosti šumskih predjela obraslih uglavnom šumama hrasta kitnjaka i običnog graba te bukovim šumama. 

Zanimljivosti:

Gornji i izvorišni dijelovi vodotoka Mrežnice i Tounjčice od izrazitog su značaja za strogo zaštićenu i ciljnu vrstu potočnog raka (Austropotamobius torrentium). Uz potočnog raka, na ovom području obitava i riječni ili plemeniti rak (Astacus astacus) koji je također strogo zaštićena vrsta te uskoškari rak (Astacus leptodactylus).

Brzi dijelovi toka Mrežnice i Tounjčice značajni su i za ciljne vrste riba: potočne mrene, peša, plotice i velike pliske. Od ukupno 45 vrsta slatkovodnih riba zabilježenih na ovom području, 8 ih je strogo zaštićeno, a ukupno 6 vrsta ubraja se u endeme dunavskog slijeva: dunavska paklara (Eudontomyzon vladykovi), dunavska krkuša (Gobio obtusirostris), tankorepa krkuša (Gobio uranoscopus), bjeloperajna krkuša (Romanogobio vladykovi), veliki vijun (Romanogobio vladykovi) i plotica (Ritulus virgo).

Od strogo zaštićenih vrsta, na području spomenika prirode zabilježena je i ciljna vrsta puzavi celer (Apium repens). Puzavi celer rijetka je biljna vrsta zabilježena na malom broju lokaliteta u Hrvatskoj, a raste na vlažnim i vodenim staništima kao što su vlažne livade, jarci i plitke bare te riječni rukavci.