Park u Bosiljevu
16423
post-template-default,single,single-post,postid-16423,single-format-standard,bridge-core-3.0.1,qode-page-transition-enabled,ajax_fade,page_not_loaded,,qode_grid_1200,qode-theme-ver-28.5,qode-theme-bridge,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.7.0,vc_responsive
 

Park u Bosiljevu

Park u Bosiljevu

Kategorija zaštite: spomenik parkovne arhitekture

Godina proglašenja zaštite: 1974. godine

Županija: Karlovačka

Opis položaja: park oko dvorca Bosiljevo u općini Bosiljevo

Površina zaštićenog područja: 9,67 ha

Dvorac Bosiljevo smješten je na stijeni ispod koje izvire potok, a iznad sela Korenići. Oko dvorca se nalazi park. U dvorcu Bosiljevo su gotovo dva stoljeća živjeli Frankopani sve do 1671. godine kada su Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski pogubljeni u Bečkom Novom Mestu. Njihova sva imanja su konfiscirana. Njihovu imovinu je razgrabila i opljačkala carska vojska iz Karlovca koju je predvodio Johann Joseph Herbstein. On je dvorac tražio da mu ga dodijele jer ga je želio pripojiti krajiškom teritoriju, ali dvorac pada u ruke bana Nikole Erdödy 1683. godine. Nakon toga dvorac nasljeđuju grofovi Auerspergi 1710. godine te ga 1757. godine zalažu Ignjatu Vojkoviću. Godine 1759. dvorac je prodan Ani Mariji de Poczi, a zatim 1820. godine grofu i maršalu Lavalu Nugentu (irac). On obnavlja dvorac u srednjovjekovnom stilu i oprema ga umjetninama iz čitave Europe. Time Bosiljevo postaje središte kulturnog života hrvatskog plemstva. Nasljeđuje ga sin Artur i Bosiljevu se vraća nekadašnji sjaj. To traje do smrti Lavala 1962. godine, a Artur odlazi u Englesku dok mlađi sin Alfred posjećuje Bosiljevo. Nakon njegove smrti nasljeđuje ga njegova nećakinja grofica Ana Nugent koja imanje i dvorac dovodi do propasti. Početkom 20. stoljeća kupuju ga riječki trgovci Kozulići iako je od imanja ostalo jako malo. Nakon Drugog svjetskog rata dvorac je konfisciran.

 



Skip to content