Petrova gora

Kategorija zaštite: značajni krajobraz

Godina proglašenja zaštite: 1969. godine

Županije: Karlovačka, Sisačko – moslavačka

Opis položaja: Područje u cijelosti prekriveno šumo bez izraženih stjenovitih vrhova i većih otvorenih prostora na granici između Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije

Površina zaštićenog područja: 2.735,00 ha (ukupno)

Osnovne značajke:

Petrova gora jedno je od najljepših i najbolje očuvanih gorskih šumskih krajobraza Republike Hrvatske. Zbog iznimne krajobrazne vrijednosti područje “Petrova gora“ i „Biljeg” u središnjem dijelu Petrove gore je zaštićeno 1969. godine u kategoriji značajnog krajobraza. Područje “Petrova gora“ i „Biljeg” zaštićeni su zbog očuvanja šumskog staništa (njegove cjelovitosti i prirodnog sastava šumskih zajednica), potočnih dolina te krajobraznih i kulturno-povijesnih vrijednosti u svrhu održivog razvoja, te za potrebe turizma i rekreacije. Zaštićeni su vršni dio Petrove gore i područje Biljeg, koje čine šuma bukve, običnog graba, hrasta kitnjaka i pitomog kestena. Riječ je o području s jedinstvenim šumskim ekosustavima i staništima brojnih biljnih i životinjskih vrsta te brojnih vrsta gljiva. Posebnu prirodnu vrijednost čine i brojni izvori vode, bistri žuboreći potoci s brzacima i slapovima, u šumu duboko uvučene livade i pašnjaci.

Petrova gora je izdvojeni dinarski gorski masiv (“otočna” gora ili “stršenjak”) koji je oblikovan tektonskim pokretima (izdizanje) tijekom alpskog nabiranja (s vrhuncem u neogenu) u rubnom jugozapadnom dijelu Panonske zavale. “Otočna” Petrova gora predstavlja tijekom neogena, a potom i kvartara, rasjedima izdignuti dio stare panonske mase, borane tijekom paleozoika, koja je svojim najvećim dijelom u tom razdoblju potonula.

Povijesni podaci:

Najveći dio kulturno – povijesne baštine nalazi se u uskom obuhvatu najvišeg vrha Petrovca. Preko vrha Petrove gore sagrađena je u doba Rimskog Carstva cesta koja je povezivala rimske provincije Dalmaciju i Panoniju. Podno vrha Mali Petrovac sačuvani su kameni ostaci više povijesnih građevina. Na tom je mjestu bila rimska stražarska utvrda koja je štitila sigurnost putnika. U 13. stoljeću su na tom mjestu crkveni viteški red templari, redovnici reda svetog Pavla izgradili utvrdu i samostan posvećene svetom Petru apostolu.

Petrova gora se u radnom srednjem vijeku zvala Gvozd i Slat, a oba imena potječu od doseljenih Hrvata. Gvozd je starohrvatski naziv za šumu. Slat je najznačajnije ranosrednjovjekovno naselje u tom kraju. Riječ Slat ili Slatina označava izvorište tople vode, a ondašnje naselje preuzelo je taj naziv od obližnjih napuštenih rimskih toplica (današnje Topusko).

Prema predaji posljednji je hrvatski kralj iz narodne loze Petar (Svačić) pokopan blizu vrha Mali Petrovac. Kralj Petar poginuo je 1097. godine kada se vojska pod njegovim zapovjedništvom sukobila s vojskom ugarskog kralja Kolomana. Prema zapisu ugarskog kroničara Šimuna de Keze (Simon de Keszö) iz 13. stoljeća do bitke je došlo u gori Gvozd.

U šumi Vrletne strane na Petrovoj gori otvorena je prva šumska partizanska bolnica u Jugoslaviji u listopadu 1941. godine. U blizini su se nalazile bolničke zemunice. Kroz bolnicu i obližnje zemunice koje neprijatelji nisu otkrili prošlo je više tisuća ranjenika. Nakon rata dio bolničkih baraka je obnovljen i preuređen u muzej.

Na Velikom Petrovcu 1981. godine postavljen je spomenik prema idejnom rješenju akademskog kipara Vojina Bakića, a sadržavao je Muzej revolucije, galeriju, knjižnicu s čitaonicom i upravu Memorijalnog parka Petrova gora. Na vrhu je vidikovac s kojeg se pruža odličan pogled.