Tajni stanovnici naših šuma

Tajni stanovnici naših šuma

Šuma Kozjača pokazala se idealnom lokacijom za monitoring običnog jelenka (lucanus cervus) koji smo od 10.07. do 21.07. odradili u suradnji s djelatnicima Hrvatskih šuma, UŠP Karlovac i Šumarije Karlovac.  Tražeći jedinke jelenka, naišli smo i na nekoliko drugih vrsta insekata, među kojima su neke iznimno rijetke, ali im je rasprostranjenost zbog dobrog gospodarenja šuma na području naše županije odlična!

Više o pojedinoj vrsti možete pročitati u opisima njihovih fotografija koje smo uhvatili na terenu, a ovom objavom želimo i vas potaknuti da čuvate i prošećete našim prekrasnim šumama, i možda i sami naiđete na neku neobičnu, rijetku vrstu.

OPISI VRSTA:

Mali jelenak (Dorcus parallelipipedus)

Oba spola malog jelenka podsjećaju izgledom i veličinom na ženke običnog jelenka (Lucanus cervus), no krila su im crne boje, za razliku od krila običnog jelenka koja su kestenjasto smeđa, a i mužjaci imaju nazubljena ticala. Mali jelenak također je izgledom sličan srodnom (Dorcus parallelus) iz Sjeverne Amerike. Odrasle jedinke su dužine od 18 do 32 mm. Poput ostalih jelenaka, bijele, male ličinke u obliku slova „C” hrane se tkivom drveta, te se skupa s odraslim jedinkama mogu naći u veoma mekom drvetu koje truli, a najčešće su to: bijeli jasen (Fraxinus excelsior), europska bukva (Fagus sylvatica) i vrste iz roda jabuka Malus spp. Odrasle jedinke su aktivne ljeti, a osim u kori drveta, mogu se vidjeti i oko uličnih lampi i rasvjete kojom bivaju privučeni.

Vrbina strizibuba (Lamia textor)

Velika vrbina cvilidreta ili vrbina strizibuba (Lamia textor), razmjerno je veliki kornjaš dugih ticala iz porodice strizibuba (Cerambycidae). Ličinka, koja naraste do 40 mm, razvija se najčešće vrbi (Salix sp.), rijeđe u brezi i topoli, gdje se hrani i buši hodnike ponajprije u glavi korijena, čime

sprječava normalan razvoj drveta. Odrasli oblik dugačak je do 32 mm, a pojavljuje se od travnja do listopada. Životni ciklus ove vrste traje 3-4 godine, te ima dobru rasprostranjenost na području naše županije.

Četveropjegava strizibuba (Morimus funereus)

Velika četveropjega strizibuba ili cvilidreta čest je kornjaš naših listopadnih šuma. Veličinom do 40 mm spada u veće kornjaše Europe. Jedinke ove vrste imaju četiri crne pjege, za razliku od alpinske strizibube koja ih ima šest. Tijelo velike četveropjege cvilidrete je svijetlo do tamnosivo s više ili manje vidljivim točkama. Ove strizibube ne mogu letjeti jer im je pokrilje (elitre) sraslo. Glavni razlog ugroženosti ove vrste strizibube je uklanjanje starih i mrtvih stabala iz šuma, čime nestaje izvor hrane za ličinke. Zbog ograničene sposobnosti migracije i rasprostranjivanja vrlo je osjetljiva na sve promjene u staništu pa fragmentacija i izolacija staništa može imati pogubne učinke na populaciju koja se nalazi na tom području. Kao i kod alpinske strizibube, rješenje je u promjeni načina gospodarenja šumama te zaštiti staništa, a ne samo vrste. Na području Karlovačke županije, radi izvrsnog upravljanja i gospodarenja šumama, rasprostranjenost ove strizibube je stabilna. Ženke nakon parenja polažu jajašca u stabla ili nedavno otpale grane. Ličinkama za razvoj treba tri do četiri godine tijekom čega se hrane drvetom. Zanimljivo je kod ove vrste da odrasle jedinke žive do 2 godine i pojavljuju se od ožujka do listopada. Nakon toga odrasle jedinke prelaze u stadij mirovanja odnosno dijapauze. Odrasli se hrane biljnim sokom. Pretežno je noćna životinja, ali se može zateći i po danu kako miruje na deblu ili panju. Borbe mužjaka na pravo za parenje i pogodno mjesto za ženke za polaganje jaja također se odvijaju preko noći. Ponekad u borbama mužjaci zadobiju ozbiljne ozljede. Široko je rasprostranjena vrsta u jugoistočnoj, južnoj i jugozapadnoj Europi. Može se naći od nizina do 1500 m n.m. Nije vezana uz točno određene vrste drveća pa se može pronaći u raznim bjelogoričnim ili mješovitim šumama, npr. bukve, hrasta, topole, vrbe, javora ili graba. Zadržava se u šumama bogatim starim ili mrtvim deblima.

Hrastova strizibuba (Cerambyx cerdo)

Hrastova strizibuba (Cerambix cerdo) je velika i vrlo prepoznatljiva strizibuba, često nazivana i cvilidreta, iz naših hrastovih šuma. Iako je u Hrvatskoj zasada dosta česta vrsta, uklanjanje starih hrastova iz šuma, i nestajanje istih ugrožava populacije ove strizibube. Domaćini su prvenstveno hrastovi, ali mogu se naći i na različitim vrstama drugog listopadnog drveća kao što su brijest, jasen, orah, joha, kesten, grab. Veličinom od 24 do 55 milimetara najveća je strizibuba, ali i jedan od najvećih insekata Europe. Odrasle se jedinke pojavljuju krajem proljeća ili početkom ljeta te kao takve žive samo nekoliko tjedana. Nakon parenja, ženka polaže jajašca u šupljine u kori potpuno zdravih, starih, osamljenih te osunčanih hrastova. Ličinke prodiru ispod kore gdje se hrane tkivom drveta. Nakon tri do četiri godine, ličinka dolazi u posljednji stadij te prelazi u kukuljicu. Preobrazba se odvija pred kraj ljeta ili početkom jeseni. Odrasle jedinke prezimljuju u drvetu te izlaze tek krajem idućeg proljeća ili početkom ljeta. Iako spolni dimorfizam nije toliko izražen, kao kod na primjer jelenka, mužjaci i ženke hrastove strizibube se lagano mogu razlikovati, budući da mužjaci imaju izduženije tijelo i znatno duža ticala. U drvetu stvaraju nepravilne, vijugave hodnike ispunjene piljevinom, promjera i do nekoliko centimetara. Ličinke se kukulje na mjestu žderanja za što načine posebnu zipku ili “kvaku”. Danas je, zbog gubitka staništa uslijed intenzivnog načina gospodarenja šumama, ova vrsta pred izumiranjem u nekim zemljama Europe, što na svu sreću nije slučaj na području Karlovačke županije, te je zbog toga uvrštena na Dodatke II i IV, Direktive o staništima Europske unije. Prema Direktivi, ova je vrsta strogo zaštićena u Europskoj uniji, a svaka država članica mora izdvojiti važna područja za ovu vrstu u NATURA 2000 ekološku mrežu EU, kako bi se osiguralo njeno očuvanje.