Kategorija zaštite: spomenik prirode – geomorfološki

Godina proglašenja zaštite: 1962. godine

Županije: Karlovačka

Opis položaja: uz rijeku Kupu u mjestu Kamanje nedaleko od Ozlja

Površina zaštićenog područja: 0,75 ha

Natura 2000 područje: HR2001372 Područje oko špilje Vrlovka

Osnovne značajke:

Špilja Vrlovka smještena je uz rijeku Kupu u mjestu Kamanje nedaleko od Ozlja. Zbog prirodnih vrijednosti zaštićena je 1962. godine kao geomorfološki spomenik prirode. Istražena je u dužini od 380 m, od kojih je 330 m uređeno za posjećivanje.

Jedna je od najstarijih poznatih špilja u Hrvatskoj koja već preko 150 godina privlači pažnju povjesničara, arheologa i prirodoslovaca, ali i izletnika, planinara i ljubitelja prirode. Biospeleološki nalazi bilježe se za Vrlovku već od polovice 19. stoljeća, a geomorfološki oblici i sedimentološke značajke špilje motivirale su planinare da je turistički urede 1928. godine.

Vrlovka obiluje sigama, među kojima su brojne kalcitne kamenice, zavjese, kaskade, stalagmiti i stalaktiti. Špilja je formirana u debelo uslojenim jurskim vapnencima, a u uskom kanalu neposredno iza ulaza vidljivi su presjeci fosilnih školjaka u stijeni. Prvotni prostori špilje oblikovani su erozijom. Naime, kanal špilje zapravo je dio drenažnog sustava kojim se još u geološkoj prošlosti intenzivno odvodile oborinske vode s obronaka iznad Kamanja prema današnjem koritu Kupe.

Špilja Vrlovka značajna je i zbog svojih bioloških nalaza jer predstavlja tipski lokalitet gdje je opisana vrsta vodeni pužić srednja haufenija (Hauffenia media) prvi put pronađena u Vrlovci, a svrstana je prema Crvenoj knjizi špiljske faune Hrvatske u kritično ugrožene vrste (CR).

Zanimljivosti:

Vrlovka je tijekom cijele godine naseljena šišmišima jer raspon temperatura tijekom godine omogućuje cjelogodišnji boravak raznih vrsta šišmiša.

U špilji je zabilježeno 4 vrsta šišmiša. Najbrojnija vrsta je južni potkovnjak (Rhinolophus euryale), za kojom odmah slijedi veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) koji je svoje ime dobio po kožastoj tvorevini oko nosnica, tzv. „potkove“. U špilju dolazi zbog zimovanja, razmnožavanja i odgajanja mladih. Kao i većina šišmiša hrani se kukcima, uglavnom noćnim leptirima i kornjašima. Od ostalih vrsta šišmiša tijekom cijele godine su prisutni mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros) i dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii).