Monitoring hrasta lužnjaka (Quercus robur)
20400
post-template-default,single,single-post,postid-20400,single-format-standard,bridge-core-3.0.1,qode-page-transition-enabled,ajax_fade,page_not_loaded,,qode_grid_1200,qode-theme-ver-28.5,qode-theme-bridge,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.7.0,vc_responsive
 

Monitoring hrasta lužnjaka (Quercus robur)

Monitoring hrasta lužnjaka (Quercus robur)

 

Monitoring hrasta lužnjaka (Quercus robur)

Djelatnici Javne ustanove NATURA VIVA proveli su 30. kolovoza 2024. godine monitoring sastojine hrasta lužnjaka (Quercus robur) na području ekološke mreže u HR2000648 Drežničko polje. Drežničko polje smješteno je uz jugozapadne obronke planinskog masiva Velika Kapela. Ono pokriva površinu od oko 250 ha, a ograničeno je na istoku linijom Plaški-Ogulin, na sjeveru linijom Ogulin-Jasenak-Novi, odnosno starom Rudolfinskom cestom, zatim na zapadu primorskim dijelom na potezu od Novog do Senja, a na jugu starom Jozefinskom cestom tj. linijom Senj – Modruš.

Drežničko polje je zaravan na oko 450 m nm s nekoliko ponora različite veličine i dubine, te protočnih jaruga. Geološko-petrografski sastav je karbonatni i propustan. Klimu ovog područja karakteriziraju zimske temperature koje se ne spuštaju ispod 0º C i ljetne koje ne dosežu 20º C, te količina padalina koja prelazi 3000 mm (Bognar et al. 1975). Drežničko polje je od jeseni do proljeća poplavljeno, a u ljetnim mjesecima izrazito suho. Takav vodni režim određuje način gospodarenja poljem, koje se na cijelom polju svodi na košnju i napasivanje. U skladu s time pretežu travnjačke sastojine.

Polje je prometno vrlo izolirano i okruženo šumom hrasta lužnjaka. Pojedina stabla lužnjaka ili manje skupine, te grmovi, raštrkani su po cijelom polju. Osobito su veće mikrodepresije i vrtače od ruba prema dnu obrasle grmljem.

Ulaskom u sastojinu sa stručnom pomoći iz Šumarije Drežnica uočili smo impresivne brojne i stare hrastove lužnjake što rastu u krškom Drežničkom polju. Uočena je i problematika hrastove stjenice, iako u nešto manjoj mjeri, no bez obzira ugroženo stanje se vrlo dobro vidi na aero snimkama. Ovu šumu i hrast čini posebnima što rastu na nadmorskoj visini od 444 metara budući da s proljeća i na jesen polje postaje jezero, a od šume ostaju vidljivi tek vrhovi krošanja najviših jedinki hrastova. Areal hrasta lužnjaka s ostatkom šume predstavlja stanište brojnih endemskih vrsta, a samim time ovo je područje prepoznato od važnosti za europsku ekološku mrežu NATURA 2000.

Prostornom analizom monitoringa obuhvaćeno je gotovo 6 km² (Sl.2.) guste sastojine hrasta lužnjaka.



Skip to content