22. siječnja 2024. Vodomara (Alcedo atthis)
>>>> U zimskom prebrojavanju ptica na Draganićkim ribnjacima smo vidjeli još jednu izrazito zanimljivu i šarenu pticu – vodomara (Alcedo atthis).
Vodomara najčešće vidimo u niskom letu, uz površinu vode ili uz obalu. Tek ako imamo sreće, sletjet će na obližnju granu i pokazati se u svom sjaju. Tad se vidi njegovo raskošno perje. Gornji je dio tijela plavkast, a ovisno o kutu gledanja može biti od tamnoplavozelene do zelenoplave s još dodatnom svjetlucavom, tirkiznom prugom. Pera na pokrilju imaju azurnoplave vrhove, što daje dojam lagane pjegavosti. S donje je strane crvenkast do kestenjastosmeđ, osim na bijelom vratu. Kljun je u ženke s donje strane dijelom narančastocrvene boje, a u mužjaka crn. Rep je kratak, a noge male, ali kljun je dugačak.
Kljunom hvata ribu, ali i kukce i njihove ličinke, račiće i punoglavce. S promatračnice prati ribice i kad odabere jednu, strmoglavljuje se u vodu “na glavu”. Ako nema kakve debele i čvrste grane za promatračnice, zna najprije lebdeći čekati ribu. Kao ribolovac, vodomar traži sporije tekućice ili bistre stajaćice gdje lako lovi ribu. Zimi ga nalazimo i uz more.
Važno mu je da voda ima strmu obalu za razmnožavanje, od gline ili čvrstog pijeska. U njoj buši tunel dugačak do 90 cm, s komorom za gnijezdo na kraju. Na prijelazu iz veljače u ožujak počinju svadbeni letovi vodomara, a mužjak se udvara ženki donoseći joj ribice. Poslije parenja ženka polaže 6 – 8 jaja, svaki dan jedno. Kad snese zadnje, počnu na njima naizmjence sjediti oba partnera. Vodomari imaju redovito dva legla, katkad i tri u godini. Katkad jedan mužjak istodobno podiže dva legla s dvije različite ženke.
Kod nas su vodomari stanarice, a u istočnim i sjevernim dijelovima Europe selice. To je široko rasprostranjena ptica Europe i Azije.